Očuvanje prirode i prirodnih resursa je osnova za razvoj daljnjeg života na zemlji. počevši od hrane, pića, lijekova i goriva pa sve do građevnih materijala. Ekološki sustavi naše planete nas opskrbljuju mnogim nezamjenjivim izvorima i uslugama: kao što su zrak i čista voda, tlo, oprašivanje, regulacija klime itd. Zbog ljudskih aktivnosti trenutačna brzina izumiranja vrsta je 1000 puta veća od prirodne. Život na zemlji ovisi o vrstama, ekološkim sustavima i prirodnim resursima.
 

Temeljni propis koji regulira zaštitu prirode je Zakon o zaštiti prirode (NN br. 70/05, 139/08). Prema njemu su zaštićena osobito vrijedna prirodna područja. Zakon o zaštiti prirode definira devet kategorija zaštite područja. Kategorije su najvećim dijelom kompatibilne i usuglašene s odgovarajućim međunarodno utvrđenim kategorijama IUCN-a (Međunarodne unije za zaštitu prirode).
 
Temeljni strateški dokument zaštite prirode Republike Hrvatske je Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, (NN br. 143/08). Ona određuje dugoročne ciljeve i smjernice očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti, te načine njezina provođenja, u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem Republike Hrvatske. Zaštićena područja u Republici Hrvatskoj danas prekrivaju površinu od ukupno 6.967,786 km², što je 7,949 % ukupnog hrvatskog teritorija. Najveći dio zaštićene površine odnosi se na parkove prirode i regionalne parkove.
 
 

 
Republiku Hrvatsku u svim njenim područjima, nizinskim, planinskim i obalnim, karakterizira velika raznolikost staništa. Bogatstvo geomorfoloških formi, kako iznad tako i ispod zemlje, omogućuje trodimenzionalnu rasprostranjenost staništa pridonoseći njihovu bogatstvu. Iznimno je rijetko pronaći takvu raznolikost staništa na prostoru površinom tako male zemlje kao što je Republika Hrvatska. Mnogi stanišni tipovi specifični su za Hrvatsku, npr. podzemna krška staništa ili biljne zajednice stijena i točila.
 
Čitav niz stanišnih tipova u Hrvatskoj smatra se ugroženima. Cilj zaštite prirode je očuvati sve ugrožene i rijetke stanišne tipove u povoljnom statusu zaštite. Za takve tipove staništa neophodno je sačuvati funkcionalnu mrežu područja na kojima dolaze. To je moguće uspostavom ekološke mreže. Da bi se takva mreža uspostavila, staništa se kartiraju, procjenjuje se njihov status ugroženosti, te se donose mjere za njihovo očuvanje. Direktiva o staništima zahtijeva uspostavu funkcionalne mreže važnih područja za ugrožene tipove staništa Europske unije. Ova mreža nazvana je NATURA 2000. Javne ustanove koje upravljaju Zaštićenim područjima većinom obilježavaju Dan planeta Zemlje.