«Onkraj beskućnika» Panel diskusija
VEĆI BROJ STAMBENIH ZAJEDNICA I STAVLJANJE U FUNKCIJU NAPUŠTENIH POSLOVNIH PROSTORA STVARNA SU I NUŽNA RJEŠENJA ZA PROBLEM BESKUĆNIŠTVA
Zagreb, 19,12.2017. - U organizaciji GO HNS-a Grada Zagreba i Podružnice Donji grad u sklopu projekta «Društveni poligon» održana je u Knjižnici grada Zagreba panel diskusija «Onkraj beskućnika» - beskućništvu u Zagrebu na kojoj su među ostalima sudjelovali predstavnici udruga i stručnjaci za problematiku beskućništva.
Budući se beskućništvo smatra jednim od najtežih vidova siromaštva i socijalne isključenosti, a uslijed sve većeg broja ljudi koji se nose s pojmom siromaštva (prema nekim procjenama gotovo milijun ljudi u RH je u riziku od siromaštva), kao primarna zadaća nameće se potreba za proširenjem definicije beskućništva i njeno usklađivanje s ETHOS klasifikacijom, odnosno europskom tipologijom beskućništva koja podrazumijeva više različitih kategorija beskućništva – osobe bez krova nad glavom, osobe bez kuće/stana, nesigurno stanovanje i neodgovarajuće stanovanje.
Uz moderatora Dalibora Jakusa, u raspravi su participirali panelisti Ivan Vrbicky i Zvonko Mlinar iz Hrvatske mreže za beskućnike, Petra Bratoš, voditeljica projekta iz Centra za razvoj neprofitnih organizacija - CERANEO, Tina Debeljak, voditeljica odjela za socijalne i humanitarne programe i projekte i razvoj volonterstva - Hrvatski Crveni križ, Mile Mrvalj ispred Udruge «Fajter», te Tomislav Stojak, predsjednik GO HNS-a grada Zagreba i gradski zastupnik.
Osim senzibiliziranja javnosti i ukazivanja na sve veći problem siromaštva i beskućništva kod nas, cilj panel diskusije je bio utvrditi potencijalne mjera za prevenciju te odrediti specifične korake kojima bi se omogućilo dionicima u ovom procesu da na jednostavniji i svrsihodniji način pomognu u rješavanju ove goruće problematike. Stoga je zaključeno kako bi se povećanjem broja stambenih zajednica za beskućnike, stavljanja u funkciju napuštenih gradskih poslovnih prostora, te volontiranjem i daljnjim zapošljavanjanjem beskućnika ostvarile prijeko potrebne pravne, socijalne ali i životne mjere pomoći: brža socijalna re-integracija, manja izoliranost beskućnika po prihvatilištima, snažnija radna participativnost, učinkovitija psihološka pomoć i u konačnici manje invazivan administrativni pritisak sustava pomoći.
