Kad govorimo o političkom modelu, mi imamo potpuno neriješen parlamentarni sustav koji funkcionira kao medij u okviru kojeg se mogu dogovarati stvari koje se ne bi smjele, a to nije primjereno za zemlju koja želi biti punopravna članica EU. EU nije cilj već sredstvo za postizanje ciljeva zbog velikog tržišta koje se otvara, ali morate biti sređena zemlja i davati perspektivu novoj generaciji. S druge strane, što se tiče ekonomskog modela, Hrvatska je nekonkurentna i na domaćem i na inozemnom tržištu: uništava se proizvodnja, izvoza nema, sve počiva na uvozu, a to uništava gospodarstvo. Da bi razvili srednji sloj, morate razviti proizvodnu ekonomiju.
U sljedećih nekoliko mjeseci moramo napraviti potpuno novi ekonomski model. Važno je omogućiti investicije koje ne smiju ovisiti o osobnim interesima lokalnih moćnika. Fiskalni kapacitet društva se mora riješiti: fiskalni kapacitet države je 90 milijuna kuna, a mi trošimo 127, rezultat je gomilanje vanjskog duga. Moramo zamijeniti sredstva za ciljeve. I monetarna i fiskalna politika moraju biti ciljevi, a ne sredstva za postizanje ciljeva. Fiskalni kapacitet se treba odrediti, porezna reforma mora rasteretiti rad i sve ono što odvlači investitore, a osobito je važna nulta stopa poreza za reinvestiranu dobit. Cilj je rast BDP-a iznad 4%.
"Nade ima velike, sve se zna što se treba napraviti, samo trebamo krenuti u rješavanje problema umjesto u pisanje silnih strategija" govori Kovačević navodeći i ključna područja koja mogu spasiti Hrvatsku, a to su: suvremena reindustrijalizacija u sklopu koje sve ono što se može proizvoditi treba spasiti, turizam, poljoprivreda i energetika.